Književno veče posvećeno publicisti Vladi Dijaku

27.07.2005 00:00:00

U okviru manifestacije "Dani banjalučke dijaspore 2005" u četvrtak veče je u Hrvatskom kulturnom centru održano književno veče posvećeno novinaru i publicisti Vladi Dijaku. U ime Organizacionog odbora "Dana banjalučke dijaspore" prisutne je pozdravio Edo Lelić, naglasivši da 18.000 Banjalučana trenutno živi u dijaspori, te izrazio nadu da će se lijepa riječ sa ove večeri prenijeti na sve kontinente na kojima žive građani Banje Luke.

Vlado Dijak rođen je u Brezovom Polju kod Brčkog a karijeru stvorio i okončao u Sarajevu kao poznati satiričar i humorista u Radio Sarajevu. Gimnaziju je pohađao u Banjaluci. Kao sedamnaestogodišnjak je otišao u partizane, a nakon rata kratko studirao književnost. Radio je u Banjalučkim novinama i Radio Sarajevu. Objavio zbirke pjesama "Partizanske pjesme", "Ljubičasti kišobran", "Ambasador boema", te romane "Topovi i slavuji", "Crni konji", "Kafana San". Dijak je umro u Sarajevu 1988. godine. Prepoznatljiv kao ''ambasador boema'' Dijak je usao u povijest poezije.

U toku večeri promovisana je knjiga "Dijak Vlado", čiji je autor Vehid Gunić, dugogodišnji novinar, voditelj i urednik, te lični prijatelj Dijaka. Uz puno podataka, sjecanja, stihova, Vehid Gunic je predstavio stvaralacki opus ''Ambasadora boema'' ali i svoju sposobnost da oko svog projekta okupi sve one ljude koji su imali sta reci o Dijaku i stvori ''zivotnu poemu'' o jednom stvaraocu i vremenu u kome je zivio. Gunić je kazivao o Vladi Dijaku, njegovom prvom učitelju u novinarstvu, sjećajući se njegovih nestašluka iz mladosti, anegdota u vezi sa njim i ljudima sa kojima je radio i živio.

"Imao je običaj da ljudima koje voli piše dopisnice u stihovima. Prvu dopisnicu uputio je 1956. godine Branku Ćopiću, i od tada se uvijek potpisivao stihovima: 'Pozdravlja te Dijak Vlado, što rakiju pije rado'", istakao je Gunić.

Podsjetio je da je Dijak bio veliki humorista, te da je dobio i nagradu "Zlatni jež", najveće priznanje u ovoj oblasti. Prilikom primanja nagrade slikar Milić od Mačve je izrazio želju da ga upozna, i kada mu je rekao: 'Ja sam Milić od Mačve', Vlado je pružio ruku i odgovorio: 'Ja sam Dijak od bačve'".

--------------------------------------------------------------------------------

Stanica Podlugovi

Zima je bila sa puno snijega,

čekao sam za Travnik vezu.

Stresla je snijeg sa plave kose,

čekajući voz za Brezu.

Zima je bila sa puno snijega...

Vozovi mnogo novih lica nose,

ali nje nema da kao onda

strese snijeg sa svoje kose.

I ja ne mogu, sve i da hoću,

zaboravit stare snove,

a vozovi idu, danju, noću,

kroz Podlugove, kroz Podlugove...

Zima je bila sa puno snijega,

čekao sam za Travnik vezu.

Stresla je snijeg sa plave kose,

čekajuci voz za Brezu.

Nina

U jesen ja i Nina šetamo

Biramo najljepša mjesta;

S brda se vidi Banja Luka,

Kuće, gimnazija, cesta.

Ja pušim. To Nini smeta.

Ne voli ona dima cigarete.

Nina ima crvenu vestu

I smije se ko dijete.

Selma

Selma

putuje na fakultet

ona putuje, ja kofer nosim,

molim,

težak je al' pošto njen je lično

ja i taj kofer volim.

Selma,

na ulasku u voz ti htjedoh reć'

nešto nježno što izaziva

pozor,

al' rekoh samo zdravo Selma

i molim te ne naginji se kroz prozor"..

Mnoge generacije i danas poslije toliko godina uživaju u hitovima grupe "Bijelog dugmeta". Pjesma "Selma", autorsko djelo pjesnika i humoriste Vlade Dijaka, prenosi se sa koljena na koljeno, sa žurke na žurku...Zahvaljujući Goranu Bregoviću, pjesma je postala jedan od najvećih jugoslovenskih rok hitova, a 1961. godine je uvrštena i u "Panoramu bosanskohercegovačke poezije".

Ove stihove Dijak je posvetio svojoj velikoj ljubavi Selmi Borić-Fundurulja.

Neostvarena ljubavna priča pretočena je i u pozorišni komad, nakon što je Ratko Rozovic napisao dramu, jednočinku, pod nazivom "Hotel Majna". Drama u kojoj je opisan susret između Vlade i Selme odigrana je u Narodnom pozorištu Mostar.

Cyberbulevar