U zatvoru zbog Bašićeve i Zolje

    Ratni snimak iz logora Luka

Monika Ilić-Karan nije počinila ratne zločine na području Brčkog tokom proteklog rata, a iza rešetaka je završila samo zbog toga što je i na srpskoj strani trebalo naći nekog ko bi mogao da parira monstrumima u suknjama - Azri Bašić i Rasemi Handanović, zvanoj Zolja, optuženim za ubistva srpskih i hrvatskih civila.

Mišljenje je ovo Monikinog nevjenčanog supruga Nebojše Stojanova, koji je u ekskluzivnoj ispovijesti "Fokusu" priznao kako sa grupom advokata već mjesecima pokušava da dokaže kako je proces, koji je protiv njegove supruge pokrenulo Javno tužilaštvo Brčko distrikta, dobro smišljen, montiran i vremenskim tempiran slučaj.

- Onima koji su odlučivali o tome, Monika je bila idealna meta, jer u vrijeme kada su se ti zločini dešavali, bila je maloljetna, pa bi time u očima javnosti izgledala još monstruoznije od Bašićeve i Handanovićeve - dodao je Stojanov.

Prema njegovim riječima, Moniki se na teret stavljaju strašni ratni zločini, počinjeni u sabirnom centru "Luka" u Brčkom. U tom periodu, navodi on, Monika je imala svega 16 godina. Zbog toga je u pritvoru već dva mjeseca, ali još nema nikakvih naznaka o datumu podizanja optužnice protiv nje.

- Nezadovoljni smo postupanjem organa Distrikta Brčko, koji usljed političkih, nacionalnih i drugih pritisaka nisu uspjeli da sačuvaju samostalnost i nezavisnost. Bojimo se da u toku daljeg postupka ne bude primijenjen isti model ponašanja, kojim se Moniki ukidaju i ograničavaju prava i prema njoj primjenjuje drugačiji režim od uobičajenog - rekao je Stojanov, napomenuvši da samo njoj nije dozvoljeno da se brani sa slobode, za razliku od drugih, osumnjičenih za ista krivična djela. Da je nešto čudno u samom slučaju, tvrdi Stojanov, moglo se vidjeti odmah nakon hapšenja, kada su u javnost procurile informacije o Monikinom navodnom višegodišnjem skrivanju. Istina je, tvrdi Stojanov, posve drugačija.

- Monika je prvi put 2004. godine čula da je osumnjičena za ratne zločine. Još 24. avgusta 2004. godine uredno se odazvala pozivu Kantonalnog tužilaštva Tuzla, radi ispitivanja. Tada joj je rečeno da slučaj preuzima Javno tužilaštvo distrikta Brčko. Poslije toga, nije bilo nikakvih poziva, iako je poslije njenog hapšenja tužilac tvrdio da je Monika, navodno, odbila da se odazove na saslušanje 31. januara 2005. godine. Odgovorno tvrdim, taj poziv nikada nije upućen, jer nije stigao na njenu adresu, a nema ni povratnice pošiljke ni dostavnice poziva - kategoričan je Stojanov.

Na te činjenice, nadležni pravosudni organi u Brčko distritu još nisu reagovali, a prema riječima Stojanova, nisu našli za shodno ni da pogledaju dokaze, do kojih je došla odbrana osmunjičene.

- Monika je uhapšena 20. decembra 2011. godine u Prijedoru, gdje je radila. Nakon toga je inscenirana priča da se Monika krila svih godina i predstavljala pod lažnim imenom Nataša Končar. Međutim, Nataša Končar nije Monikino drugo ime, već je riječ o stvarnoj osobi, mojoj sestri, koja takođe živi u Prijedoru, što se može i provjeriti. Monika se nikada niije krila i uvijek je pokazivala svoju ličnu kartu, koja glasi na njeno ime i prezime. Tu ličnu kartu pokazivala je kad god je to bilo potrebno, pri zapošljavanju, pri podizanju kredita i tome slično - objasnio je Stojanov. Pored toga, navodi Stojanov, ozbiljnu sumnju bude i izjave navodnih svjedoka, koji se godinama nisu mogli usaglasiti čak ni oko toga da li je Monika tokom spornog perioda bila u uniformi ili u civilnom odijelu, te da li je imala plavu ili crnu kosu. Nekoliko imena takozvanih profesionalnih svjedoka nalazi se i u spisima drugih predmeta, što je takođe razlog za sumnju.

- Osam dana poslije Monikinog hapšenja, Tužilaštvu se javio izvjesni Kamberi, koji se, navodno, sjetio da je na samom početku rata, vidio kako ona, navodno, ubija čovjeka. On ne zna ni kako se zove taj čovjek, kog je navodno, Monika ubila, a nije vidio ni leš. Samo je rekao tužiocima da je vidio pucanj. Samo što ne znam kako je mogao da vidi pucanj. Kamberi je davao izjave i prije nekoliko godina, kada je prenosio samo neke izjave koje je čuo od drugih. Tada nije govorio o ubistvu, pa se sada, odjednom, sjetio ubistva - naglasio je Stojanov. Stojanov ne spori da je Monika u proljeće 1992. godine bila na području Brčkog, ali kao zatočenik Gorana Jelisića, koji je osuđen pred Haškim tribunalom zbog ratnih zločina.

E. R. F.

Fokus.ba

Stojanov živi s Monikom već 11 godina

Nebojša Stojanov rekao je da su on i Monika pet godina živjeli u Kozarskoj Dubici, a poslije toga šest godina u Banjoj Luci.

- Monika je po prirodi mirna i blaga osoba, nije sklona sukobima bilo koje vrste. Imamo skladan život i porodičnu zajednicu svih ovih godina. Ona se stara o mom djetetu iz prethodnog braka, kao da je njeno i ne pravi nikada razliku između naše dvojice sinova - kazao je Stojanov.