Oko prvog maja

Družba je družba...

Lijepo navijaju zajedno Dodik i Tadić, milina jedna vidjeti družbu složnu kada igraju Partizan ili Srbija, vatreni Tadić izgleda da zna sve navijačke pjesme a tik uz njega badža Dodik uspio je da nauči čuvenu navijački uzvik: '' Srbija, Srbija...'' Nažalost, ova dva bosanca ne vidjeh da negdje navijaju za reprezetaciju BiH ili neki bh klub, možda i zato što je malo teže vikati: '' Bosna i Hercegovina'' , ima čak tri riječi.

Sa druge strane, laktaški vožd ne može da shvati značaj stare izreke '' Družba je druža a služba je služba''. Stoga se, prvo on, a potom i čitava njegova ekipa za čuđenje, svađe i neshvatanje, nađoše u čudu što je zvanični Beograd izglasao rezoluciju o Srebrenici ( Banja Luka još prebrojava žrtve i gnuša se riječi genocid) a potom, skoro u nesvijest padoše, nakon Tadićevog nastupa u Istanbulu. Uhvatila ih prpa pa i sam Dodik u nekim medijima izlanu šta ga muči: i priznanje genocida u Srebrenici može uticati na opstanak RS. Moguće, ali da se paljansko-brnjalučka bratija drugačije ponašala bra nakon Dejtonskog sporazuma, koji im je sad gotovo zakletva, ne bi se bojali istine. Sa druge strane mreže, imaju protivnika dostojnog svojoj politici u liku Harisa Silajdžića, što obilato koriste da nadopune dobro poznate SDA nebuloze od devedesetih naovamo, kao ''opravdanje'' za svoje postupke.

Što se tiče bh sina Borisa Tadića, predsjednika Srbije, jasno je da on nema ni želju ni moć da žrtvuje budućnost Srbije, koja gotovo da diše na škrge, zarad interesa Dodika i bratije i budućnosti RS po njihovom ukusu i Karadžićevoj ideji. U moru kompromisa koje Tadić pravi sa Evropom i Amerikom zarad opstanka na vlasti i eventualnog napretka Srbije, vrlo je malo mjesta za žrtvu zarad suludih ideja koje imaju vođe prekodrinske braće.

Dobrovoljačka

Princ od Laktaša, putem medija, najavio je dolazak u '' bh Teheran'' trećeg maja, na godišnjicu događanja u Dobrovoljačkoj. Ne shvatajući da je to provokacija i ispipavanje pulsa, gradonačelnik

'' multietničkog'' Sarajeva, istrčao je kao tele pred rudu sa zahtjevom da policija zabrani prolazak kolone kroz ovu ulicu. Time je legao Dodiku kao kec na deset!

U najavi koju smo mogli pročitati, kaže se da je planiran prolazak kolone sa upaljenim svijećama, bez ikakvih govora i provokativnih oznaka. Šta je tu sporno?

Kome smeta prolazak kolone ljudi sa upaljenim svijećama, ćutke i bez oznaka?

Takva je, otprilike, bila ideja organizatora. Možda je dolazak Dodika i ekipe bio blef, ali je gradonačelnik Sarajeva pao na ispitu. Umjesto da dopusti to, makar i prećutno, on je žustro odgovorio na provokaciju i time potvrdio Dodikove tvrdnje: Sarajevo odavno nije multietnički grad,

Srbi i Hrvati su tu građani drugog reda.

Na slične provokacije pao je i Alija Izetbegović ali to je možda i razumljivo, ipak je on bio osvjedočeni nacionalista i predsjednik SDA, ali Behmen je član multietničke stranke SDP koja ne bi smjela sebi dozvoljavati ovakve gafove.

Bilo kako bilo, preostalo je još par dana da saznamo da li je Dodik blefirao da će doći ili će nekoga drugog poslati da vodi kolonu koja, pretpostavljam, treba da glumi srpske svatove na koje je pucano, i da li će se opet naći neka budala ili plaćenik ( možda i više njih) da učine da se istorija ponovi.

Prvi put sa ocem na uranak

Zamislimo dijete brčanskog radnika u punom pubertetu koje se sprema po prvi put sa ocem na prvomajski uranak. Kolona automobila koji trube, zastave, muzika, sendvič i sokić... Lako dijete utone u san.

Slavi sa ocem praznik rada i ne shvatajući šta zapravo predstavlja ovaj datum.

Od samog početka, 1886. godine, prvoi maj su obilježavali ponajviše protesti radnika, sukobi sa policijom i borba za njihova prava. Vremenom, u obilježavanje ovog datuma, na sličan način, uključila se i radnička klasa širom ex Yu. Od kraja drugog svjetskog rata,do raspada SFRJ, prvog maja se, na ovaj ili onaj način, više praznovalo a manje štrajkovalo ( niti je bilo potrebe niti je bilo dozvoljeno) i tako je Prvi maj u sjećanjima ostao kao veliki praznik radnika i veliki radnički teferič.

Nakon raspada SFRJ i završetka ratova na njenim ex prostorima, uprkos nadanjima, radnici se vraćaju decenijama unazad i njihova prava su sve manja. Začudo, malo ko se protivi takvom stanju.

Još uvijek, virus nacionalizma '' govori'' kako su ''oni '' drugi krivi za loše uslove života a da se ''naši'' političari bore za nas svim silama te da nas ne zbunjuje njihovo ''slučajno'' bogaćenje, njima je narod na prvom mjestu.

U međuvremenu, štrajkuju penzioneri, štrajkuju borci poslednjeg rata, štrajkuju prevareni radnici...

Štrajkuju kad se sjete, ali prvog maja radije se okupljaju na teferičima koje organizuju vladajući oligarsi. Tako se vlast i narod zbliže i na momente, uz malo alohola, postaju jednaki. Onda osvane drugi maj, prazni džepovi, prazni frižideri, gladni stomaci...

Ko '' ima obraza'' da se ljuti na '' raju' sa kojom smo juče pili? Neki drugi su krivi!

Ujedinjeni protesti radnika, penzionera, boraca i svih drugih, to ostaje samo pusti san.

Datumi

                                                                                                                        Podignuta optužnica protiv visokih funkcionera Brčko Distrikta

Ako se ne varam, Vuk Drašković je krenuo sa praksom da mitinge i slične stvari vezuje za određene slave, a Koštunica je nastavio sa tom praksom ( hajdučki rasatanak, hajdučki sastanak, Vidovdanski ustav...).

Logično, takva praksa nije mimoišla ni prekodrinsku braću. Gotovo ropski odnos prema značajnim datumima iz prošlosti nije mimoišla ni bh Srbe pa imamo more datuma vezane za slave što, čini mi se, vraća narod u daleku prošlost kada neuki ljudi nisu poznavali idruge datume osim dana vezanih za slave i ostale crkvene praznike pa su se prema tome i ravnali.

Pomenuh da Dodik planira da obnovi slučaj Dobrovoljačka 03.05. Ipak, prvi maj je prije toga i većinu Brčaka asocira na početak rata u našem gradu. Na '' oslobađanje'' Brčkog i zatvaranje stotina Bošnjaka u logore '' Laser''. '' Partizan'', ''Luka''... Na stotine mučenih i ubijenih.

Prije par dana pomenuh ( tekst ''Istinu na sunce'') potrebu da se javno pomenu imena '' heroja'' iz ovih kazamata ali i sa Bukvika i drugih stratišta Brčaka svih nacija.

Brčanske novine odavno ističu potrebu da se imenuju pojedinci zarad budućnosti jer ne mogu čitavi narodi biti krivi. Pozivaju se svjedoci da kažu šta su preživili i nabroje imena (ne)ljudi koji su ih mučili. Uzalud!

Baš na godišnjicu dizanja u vazduh Savskog mosta ( opet to istorijsko, nimako sliučajno, vezanje za datume, Savez logoraša RS podnijeo je Tužilaštvu BD prijavu za ratne zločine protiv 6 lica, na čelu sa svekolikim Mirsadom Đapom. Uz njih, kako sam već pisao, postoji prijava za više od 300 Bošnjaka za ratne zločine na području BD. Uzimajući u obzir da se pominje oko 60 žrtava na području Bukvika i 20-ak na Boderištu, jasno je da je broj osumnjičenih preuveličan. Nasupot tome,za stotine Bošnjaka i Hrvata ubijenih u brčanskim logorima, na prste se mogu nabrojati presuđeni i osumnjičeni zločinci. Totalno nelogično!

Uzimajući u obzir vremensku distancu i promijenjen sastav stanovništva Brčko Distrikta, vrlo je moguće da je sadašnje poimanje istine o tom periodu, naročito među omladinom, iskrivljeno da neprepoznatljivosti.

Računajući vrijeme od uspostave Distrikta i mogućnosti istjerivanja ovakvih stvari na čistac, ovakva prijava ( opet vremenski simbolična) može biti otvaranje nove stranice u istoriji Brčko Distrikta. Godinama, sad već i decenijama, ratni zločinci su sakrivani od pravde a nekolicina je učestvovala i učestvuje u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti BD. Nevjerovatno je da za takve ličnosti, bez obzira na naciju, nema dokaza i svjedoka o njihovi zlodjelima. Računajući na onu staru: napad je najbolja odbrana'' treba očekivati, i nadati se, da će nakon ova optužnice, ratni zločinci, makar radi nečije odbrane, dobiti zasluženu kaznu i da će Brčko, pročišćeno, krenuti dalje, kao lokomotiva BiH. Iskreno se nadam da će optuženi Mirsad Đapo i prozvana ekipa konačno obznaniti pojedince koji su krivi a da će im Mladen Bosić, Nikola Ristić i ekipa odogovoriti istom mjesrom sa svoe strane. To je jedini put u normalnu budućnost.

Gradimir Saldacki

Komentari

Saldae

0

 

 

Valjda ?e se sad ?apo trgnuti i poraditi na kažnjavanju ratnih zlo?inaca. Nemogu?e je da za Luku,Partizan,Laser i druge zlo?ine skoro niko nije odgovarao.?apo,šta si ?ekao do sada?Kakve si tajne dogovore imao da šutiš? Sad ti je valjda jasno da je istina jedini pravi put.

nedelja 02 maj 2010, 23:54

Molimo Vas da se prijavite da biste postavili komentar ili odgovor.