Dan razočarenja u Boriku

Piše: Gradimir Saldacki 

Firer iz Laktaša, Milorad R Dodik imao je veliku želju da od dvadesetogodišnjice proglašenja RS napravi neviđen spektakl i da zacementira svoju poziciju u lakovjernom ( kako on misli) narodu ovog bh entiteta. Doduše, nije uspio da dovuče Putina ili bilo kojeg ozbiljnijeg političara na borički teferič ali tu je bio brat Boris, nerazdvojni pajdo na svim većim i manjim balovima u RS i Srbiji. Uz njega neizbježni Kusturica ali i veliko iznenađenje: Dragan Čović, mali od palube.

Svaka medalja ima dva lica pa i ova što je na grudi junačke laktački vožd okačio bratu manekenu iz beogradskog pašaluka, najvažnijem gostu akšamluka kraj Vrbasa. Ponosno primajući..medalju, maneken je zaboravio nekoliko stvari, između ostaloga da je RS entitet u sastavu BiH koji ni slučajno nema karakter države. Zaslijepljen sjajem dodikovskog medaljona nije primjetio da, osim njega, u kilometarskom okruženju nema ni jednog jedinog čelnika države jer ozbiljne države ne glupiraju se i ne igraju svojim ugledom. Šta ćeš, navikao Boris da se odaziva na svaki vašer u Srbiji

pa prešao i (sve) granice u istom stilu. Odkako je Vuk ( od Bosne) Jeremić zglajzao, nema ko da obilazi okolne zemlje, sem Kosova. Svojim čestim susretima sa Dodikom, Tadić na djelu opovrgava tezu da Srbija želi prijateljske odnose sa BiH i da poštuje suverenitet naše države. Da je tako, ponekad bi svratio i u Sarajevo. Sa druge strane, ako umemo sa rezervom ( teško) da to nije stav zvaničnog Beograda, onda bi Tadić morao da objasni da li mu je važnije prijateljstvo sa Miletom R Dodikom ili odnosi između dvije suverene države i odakle mu pravo da Dodika stavi iznad Bosne i Hercegovine i iznad Srbije. Takvim nedoličnim ponašanjem razočarao je i ono malo građana BiH koji su mu vjerovali i nadali se da je miloševićevsko-šešeljevski projekat stvar prošlosti. Razočarao je i dio građana Srbije pa je tako SDU javno zahtijevao od Tadića da vrati Dodiku orden ali to se nekako u većini medija gura pod tepih. Tadić se nije baš nasekirao zbog toga i sve su prilike da ćemo i u budućnosti gledati bratske zagrljaje na raznim rođendanima, utakmicama, godišnjicama i sličnim prigodama. Šta čovjek da radi kad ga po svijetu ne zovu baš često, na Kosovo ne smije-ostaje mu samo RS da može da kaže da je prešao granicu Srbije.

Drugi slučaj iz Borika je, naravno, Dragan HDZ Čović. Stavljajući Dodika ispred svega, bio je njegova ikebana u Boriku bez puno razmišljanja šta to prisustvo znači, a šta znači objašnjavaju mu njegovi sunarodnici ovih dana dok se njemu,a moguće i široj obitelji, štuca 24 sata do besvijesti.

Ovim je, u ime HDZ-a i rahmetli Franje hećima Tuđmana, pokazao da Posavina za njih nije bila niti jeste bitna i da se dogovori rahmetli hećima, pokojnog bankara i njihovih dokarića poštuju i danas.

Treće i najveće,ali ne i neočekivano, razočarenje jeste domaćin fešte, Mile R Dodik sa svojom svitom. Pored iznošenja u javnost nekolicine proizvoda iz lične fabrike laži uspio je da natjera Josipovića da ga, faktički, javno proglasi lažovčinom par exelans.

U jednom momentu učinilo se da je neviđeni teferič kraj Vrbasa spašen od propasti u momentu kada je objavljeno da je u dvorani Borik pronađen arsenal oružja dovoljan da pobije sve prisutne u dovorani dok si rekao RS. Odmah su eksperti poput Galijaševića, Lazanskog i niza manje poznatih i priznatih tipovali da su vehabije spremale atentat na gosta iz Beograda i njegovog domaćina a ostali prisutni su trebali da budu kolateralna šteta. Niko nije bio razočaran činjenicom da je dopušteno nesmetano donošenje naoružanja u najveću banjalučku sportku halu, čekalo se samo da se objave imena vehabija koji su sve to organizovali. Čak sam u djeliću sekunde pomislio da će, ničim izazvani, možda biti optuženi bivši brčanski gradonačelnici koji se lagodno šepure šeher Banja Lukom i dobijaju dobre pare za to, ali brzo sam shvatio da nema ništa od toga jer su suviše bliski sa voždom a jedan od njih i onako ima dovoljno belaja u brčanskom sudu da bi se bavo još i terorizmom. Na kraju je uslijedilo novo razočarenje: vahebije su zakazale, naoružanje i eksploziv je u Borik ubacio dugogodišnji radnik, šezdesetjednogodišnji Božidar Stanišljević!

Razočarani su svi koji su se uzdali u vehabije a vjerovatno i duo Tadić-Dodik jer u njihovoj biografiji neće pisati da je neko pokušao da i ubije-Božidar u priznanju reče da je planirao da malo trguje oružjem i eksplozivom.

Na kraju, moram priznati da sam i sam veoma razočaran a evo i zašto:

Mediji su objavili da je arsenal bio skriven u nesuđenoj komentatorskoj kabini koja nije nikada korišćena jer se do nje dolazi uzanim merdevinama! Božidar Stanišavljević se kreće pomoću štaka i nikako ne mogu da ga zamislim kako se penje uz merdevine sa oružjem u zubima. Zato ovo ''rješenje slučaja'' za mene predstavlja još jedno razočarenje u nizu gluposti iz političko-policijske kuhinje. Šta je bio cilj igre-ne znam, ali u ovakav idiotizam ne mogu da povjerujem.