Kuda ide Brčko Distrikt?

Piše: Gradimir Saldacki

Nedavno je uklonjena zaštitna ograda i svjetlost dana ugledao je spomenik šehidima i poginulim vojnicima Armije BiH u strogom centru Brčko Distrikta, čije će zvanično otkrivanje biti 17.maja, na godišnjicu formiranja 108/215 Viteške motorizovane brigade Armije Republike BiH.Međutim, bura oko spomenika se već podigla.

Spomenici, dezerteri, profiteri i mahala

Centralna izborna komisija BiH krajem prošle sedmice uputila je Skupštini Brčko Distrikta zahtjev za dostavljanje podataka za četiri brčanska poslanika , kažu po prijavi, a vezano za spomenik-odnosno mogući sukob interesa pri glasanju za izdvajanje budžetskih sredstava za gradnju spomenika. No, navikli smo već da svako malo stižu slične prijave sa iste adrese a kako je jednom pomenuo bivši gradonačelnik Dragan drPajić, gotovo da nema poslanika koji ne može očekivati sličnu depešu.

Ipak, CIK BiH nije prvi koji je reagovao, po običaju sa zakašnjenjem, već su na internet portalima i FB stranicama odavno osuli paljbu. Zajednički imenilac i CIK-u i ostalima jeste Ferid Bijelić, čija je građevinska firma bila izvođač radova na spomeniku. Prvima što je glasao sam za svoj posao, a drugima što je na spomenik postavio ploču sa natpisom ''Bijelić gradnja''. Po oba osnova, najblaže rečeno: neukusno! Međutim, ono što je još neukusnije i tragičnije jeste što se odmah na internetu i pojedinim čaršijskim krugovima Bijeliću prišiva i etiketa dezertera.

Probijeni su rokovi gradnje, cifra koja je utrošena je kažu sumnjiva ali neka sve to, navikla je ova čaršija na takve sitnice to se prašta,ali dezerterstvo nikako! Nema veze kada je neko otišao i pod kojim okolnostima, nema veze kad se vratio,šta je radio ali ako nije bio hapšen, zarobljavan ili sa puškom u ruci od prvog do zadnjeg dana ( a možda i danas ) ne može ga oprati ni koalicija Brke i Save!

Od takvih se okreće glava, to su u neku ruku građani drugog reda, gori nego oni sa druge strane linije naročito ako ne mogu ništa da pomognu. A Ferid Bijelić je, prema mnogim svjedočenjima, pomagao i tokom rata a pomaže i danas. Na njegova vrata se redovno kuca kad god se organizuje nešto, bez obzira na nacionalnost, kad treba zaposlenje ili neka usluga. Pri tome ga niko ne pita gdje je bio i kad se vratio. Pominje se da je ponekad loš matematičar pa se preračuna, kao kod kvadrature krova Vijećnice gdje je navodno obračunato 300 kvadrata više, ali od te loše matematike mnogi su se obradovali i valjda su ta i takve računice nebitne, ima para u gradskoj sehari. Ipak, ni to nije dovoljno. Bitno je prišiti tu mrsku etiketu dezertera. Na sličan način se etiketira i tzv brčanska dijaspora a u gradu kakav je ovaj naš, mnogi bi pocrkali od gladi da nije te dijaspore, da nije Ferida i njemu sličnih. To je loš sarajevski pelcer koji se lako zapatio na ovo naše plodno tlo, pelcer vječite i bezgrešne žrtve koji prosto buja i sad već od abnormalno velike krošnje ne dozvoljava pogled u budućnost, zadržava nas vezane za svoje debelo stablo. Najjači korijen ovog otrovnog drveta je u sirotinji koji valjda mireći se sa tim da su razni Tihići, Izetbegovići,Dodici, Lijanovići,Čovići i njima slični rođeni da budu bogati i nedodirljivi, sav svoj bijes i svoju nemoć najlakše istresu na svojim komšijama kroz tu strašnu, neoprostivu etiketu: dezerter!

Zasluge za spomenike

Da je bilo pameti i sreće ne bi bilo spomenika ali tako je kako je, upali se svjetlo i poteče krv.

Dok se neformalna crveno-zeleno koalicija ( skraćeno lubenica) lagano busa u prsa kako je eto njihovom zaslugom izgrađen ovaj spomenik u najstrožem centru grada, mora se reći da su oni bili samo izvođači radova ( Bijelić gradnja dođe kao podizvođač ) a naručilac su zapravo njihovi koalicioni partneri ( u ovom sazivu i zvanično) SDS, SNS&co. Zašto?

Podsjetimo da su par godina unazad vođeni pregovori oko toga da se postojeći spomenik Palim oslobodiocima Brčkog dislocira a da se spomenici borcima Armije BiH i HVO izgrade ali van grada, kako se ne bi desila ova apsurdna situacija da se u jednom gradu na par stotina metara razmaka nađu spomenici za tri armije, međusobno sukobljena a sve oslobodilačke. Uz dužnu počast izginulim borcima, za multietničku i zajedniču budućnost kakvoj se nadamo ovakva situacija svakako ne ide na ruku jer nismo mi normalni ljudi kojima bi spomenici služili i kao opomena da se ne ponovi. Dok su nacionalističke i fašističke stranke na vlasti širom Bosne i Hercegovine imaćemo sasvim drugi efekat. Takva vlast uči djecu od malena da poštuje samo svoje žrtve. Pregovori su,koliko se sjećam, prepušteni boračkim organizacijama koje su bile blizu dogovora dok se nisu umiješale stranke. Lubenica je izgubila na pregovorima, a možda i nije-ko će ga znati.

Lavovi i miševi

Koalicija lubenica, takođe, godinama ne može da se izbori da se u Brčko Distriktu BiH proslavlja Dan državnosti Bosne i Hercegovine pa čak ni da navijači BiH slobodno šetaju gradom sa zastavama svoje države. Dok se ovaj praznik proslavlja u odabranom društvu okupljenom u restoranu zgrade Vlade koji je nedavno bio poplavljen i fekalijama iz puknute kanalizacione cijevi, bez pompe i zvučnih gostiju, dotle se Dan RS redovno proslavlja uz obavezno prisustvo vrha RS i SPC. Tako jedan entitet u sred Distrikta pokazuje nadmoć i stanje u državi BiH koju dobija zbog loše politike lubenice i drugih stranaka širom BiH. Takođe i veliku želju da definitivno ovlada Distriktom ili bar da obesmisli instituciju Distrikta kao što to radi sa institucijom države BiH.

Ista je situacija i sa proslavom Nove godine. Dok je 31. decembra centar Brčkog gotovo u totalnom mraku, ove godine ni izlozi ne svijetle, dotle je tradicionalno 13. januara, kod Spomenika palim oslobodiocima veselo, uz obavezan koncert i vatromet, uz prisustvo lokalnih čelnika srpskih stranaka i SPC. Kažu nema se para. Ima kod gradonačelnika! Samo, srpska omladina Brčkog to zna a košpice iz lubenice ne znaju! Lavovi zato slave na ulici, sa narodom, a miševi po podrumima, bez naroda, sami sebi dovoljni. Tek ponekad, izađu na periferiju gdje su sigurni, održe govor i podijele sadaku a ako je izborna godina i češće.

Hijene ni tamo ni vamo, gledaju sa strane i uljudno klimaju glavom ko zna šta misleći i čekajući.