|
Nacionanistički dupli pasovi Piše: Gradimir Saldacki Današnji tekst započeću resavski, prepisivanjem sa jednog portala: ''Reis ul ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Mustafa Cerić ocenio je da je film Andjeline Džoli “U zemlji krvi i meda”, čija je premijera održana sinoć u sarajevskoj Zetri, najbolje što se muslimanima Bošnjacima dogodilo od Dejtona......''
Ovo je tipičan primjer kako jedan intelektualac, u ovom slučaju sveštenik, radnik ''Hidrogradnje'', političar, nesuđeni ( po svojoj gorućoj želji) muslimanski broj jedan u Evropi i okolini a sada i filmski kritičar , građanin Bosne i Hercegovine Mustafa Cerić, nadam se nesvjesno, stavlja svoj jezik u službu Milorada Dodika i bratije. Nedjeljama se Anđa Džoli trudi da objasni da njen film nije uperen protiv Srba nego, nekako više, protivu međunarodne zajednice, ako već mora biti uperen protiv nekoga. Cerić, ničim izazvan, jednom jedinom izjavom se prosto popišao na sav njen trud i svrstao je, na brzaka, njen prvijenac u nacionanistička remek djela. Da ne bude zabune, nisam gledao film pa ne mogu da ga komentarišem ali mnogi drugi ga rado komentarišu još od kada je najavljeno snimanje. Film je još tada zabranjen prvi put, od strane nacionanaističkih dušebrižnika iz Sarajeva, a evo po završetku snimanja doživio je i drugu zabranu-prikazivanja, od strane nacionanističkih dušebrižnika iz Banja Luke. Anđelina Džoli se upljuva živa da odbrani svoj rediteljski prvijenac od nacionanista svih fela, potežući stotine argumenata u odbranu filma. Najčešće njena objašnjenja ne dopiru do svijesti, na neviđeno, uvrijeđenih likova a i ono malo spremnih da ponešto iz odbrane i prihvate nakon oduševljene izjave filmskog kritičara Mustafe Cerića sad rahat mogu da zatvore uši za rediteljkine riječi i pridruže se horskoj i dobrano dirigovanoj pljuvačini zemlje krvi i meda. Njegova izjava se od prvog momenta citira ,sa velikim zadovoljstvom, među nacionanističkim sapatnicima sa druge strane međe, kao jasan ''dokaz'' o opredjeljenosti filma. Ne treba sumnjati da će Džolijeva preživjeti krokodilske suze i sve uvrede sa Balkana,da će ubrzo prestati sa uzaludnim objašnjenjima i otići dalje svojim putem. Međutim, nama ostaju naši nacionanisti koji će i dalje, kao i u ovom slučaju, igrati dobro uigrane duple pasove i poentirati (za svoj groš) sve dok sudija ne odsvira kraj utakmice, za njih ili za BiH. (Evo i da objasnim razliku između nacionalista i nacionanista: NACIONALISTI vole svoju zemlju i naciju. Svoju ljubav ne pokazuju mržnjom prema drugim državama i nacijama. Trude se da sve što čine bude na ponos njihove zemlje i nacije i da svojim djelima i riječima ne nanose bol, štetu ili uvrede drugim nacijama pa i državama. Zato su poštovani i voljeni i u drugim državama i drugim nacijama. Trenutno, najpoznatiji nacionalista ove vrste je, čini mi se, Novak Đoković. Svjetski broj jedan u tenisu ali i van sporta.Cijenjen i voljen u Srbiji i svijetu, među Srbima ali i kod mnogih pripadnika drugih naroda i narodnosti. Nasuprot nacionalistima, imamo NACIONANISTE. Oni tzv ljubav prema svojoj zemlji i naciji najmanje pokazuju pozitivnim djelima a najviše mržnjom prema drugim državama i narodima. Gotovo po pravilu, okrenuti su ka prošlosti iz koje crpe mržnju na kojoj uzaludno pokušavaju da grade budućnost. Vole slavu i bogatstvo. Nacionanisti ne shvataju da su najveći neprijatelji upravo svom narodu i da njihova suluda ideologija nikada neće biti put ka budućnosti. To je, u stvari, okov oko nogu, narodu kojem nacionanisti pripadaju i što su oni bučniji, što više prostora dobijaju-to više njihov narod tone u blato i briše mu se put u budućnost. Primjera današnjih nacionanista je puno ( i jedan je previše) ali navešću,pored Cerića, još nekolicinu najpoznatijih: Bakir Izetbegović, Haris Silajdžić, Dragan mdr Čović, Božo mdr Ljubić, Milorad r Dodik, Vasilije Kačavenda te niz manje značajnih naci onanista poput Rajka mdr Vasića, Emila mdr Vlajkija ili prikrivenih poput Zlatka mdr Lagumdžije, naprimjer.. Dalje neću nastaljati spisak jer bih izgubio previše vremena i prostora na svu nacionanističku gamad.)
|
Komentari