Novinari i ratni zločini

Pregledajući elektronsku poštu, dok sam ispijao kafu u jednom lokalu u staroj dobroj Neoplanti gdje me puta danas nanese, otkrio sam da su naše '' Izmišljene vijesti'' prilično interesantne za čitanje,čim su prve reakcije stigle tako brzo. Ponajviše je intrigantna bila navodna vijest da će u Brčkom biti organizovan okrugli sto na temu: ''Mjesto i uloga novinara u ratnim izvještavanjima'' na kojem će posebno biti razmatrana uloga novinara-ratnih huškača u posleratnom životu Brčko Distrikta.

Čitajući poštu, uspio sam na lokalnom radiju da čujem samo dio obavještenja o prikazivanju nekakvog dokumentarnog filma sa sličnom temom. Dovoljno da mi privuče pažnju.

Došao sam na objavljenu adresu nekoliko minuta ranije. U sali prepoznajem Nenada Čanka, Dinka Gruhonjića, Nadeždu Gaće, Dejana Anastasijevića i još neke novinare čija imena ne znam. Pored mene se smjestila bivša ( valjda) ministarka Dulić sa prijateljicom.

Projekcija je nakon kratke najave počela, nedavno snimljeni film Bore Kontića

 Evo kako je bilo u Beogradu

'' Godine koje su pojeli lavovi''. Jedna od prvih scena i jeste ratni snimak iz Sarajeva. Teritorijalac srpske vojske novinarki '' sto posto tačno, skoro da je provjereno'' priča kako na koševskom stadionu srpsku djecu bacaju lavovima. Potom se nižu snimci iz Prijedora, Tuzle, Podgorice... Film je isječak beskonačnog niza laži, ratne propagande koja je bez puške ubijala.

Po završetku projekcije uslijedio je okrugli sto. Mada je prethodno bilo čestitanja 29. novembra, niko nije odgovorio provokativno pa tako ni okrugli sto nije prekinut. Ko zna dokle je trajala diskusija, morao sam je, zbog puta, napustiti negdje u drugom satu trajanja. Evo ukratko šta sam čuo do tada:

Ovčara

Više puta je kao jedan od primjera izmišljotina koje su dovele do krvoprolića spomenut Vjekoslav Radović koji je u 1991. godine , kao dopisnik Rojtersa, objavio vijest o stravičnom ubistvu četrdesetero srpske djece u jednom seoskom obdaništu. Vijest je obišla čitav svijet uz najavu fotografija. Već sutradan je Rojters demantovao tu vijest a Radović je dobio otkaz.

U međuvremenu, na Vukovarskom ratištu ista vijest je objavljena u lokalnim novinama . U znak odmazde, uslijedila je Ovčara.

Ubistvo bugarskog mirovnjaka na Kosovu

Možda ste već čuli priču da je albanski dječak na Kosovu upitao grupu mirovnjaka, na srpskom, koliko je sati i kada je dobio odgovor od jednog od njih, misleći da je Srbin, grupa Albanaca ga je ubila. Za ovo ubistvo takođe su krivi novinari koji su objavili vijest da je u sastavu mirovnih snaga u Prištini i Srbin koji je odgovoran za napad na albansku djecu.

Borba za istinu

Daleke 1993. godine je grupa građana u Tuzli tužila novinare tuzlanskog '' Zmaja od Bosne'' zbog ratnohuškačkih i fašističkih napisa. Tužba je čekala do 1996. i onda je otišla u arhivu.

Devedeset i neke, u kasnim noćnim satima, u novosadski Dnevnik pristiže agencijska vijest da je jednompoznatom sportisti u sarajevu odsječena glava kojom se u nekom vlažnom podrumu igra fudbal. Jedan od novinara poziva njegovu porodicu u Crnoj Gori i saznaje da je sportista živ i zdrav. Razgovara s njim.

Sutradan svi srbijanski mediji objavljuju agencijsku vijest, samo Dnevnik je demantuje. Rezultat: novinar koji nije objavio lažnu vijest zaradio je time suspenziju.

Od 2009. godine srbijansko tužilaštvo nije uspjelo da prikupi dokaze protiv novinara ratnih huškača, na osnovu tužbe NUNS-a. Tužilac Bruno Vekarić u filmu tvrdi da je iz raznih razloga otežan pristup podacima na šta mu jedan od prisutnih novinara odgovara ponudom gotovo cjelokupnog dokaznog materijala iz svoje arhive.

Primjera korišćenja novinarskog zanata u nečasne svrhe i pogubnih rezultata takvog novinarstva ima još puno. Najveća žalost je što još niko za to nije odgovarao, sve su to danas ugledni novinari, predavači na fakultetima, radnici u kulturi pa i sveštenici. Do toga, po riječima autora filma, dolazi dijelom i zbog loše zakonske regulative. Možda će se, nakon NUNS-ove tužbe i realizacije Kontićevog filma ipak neke stvari mrdnuti sa mrtve tačke. Na '' učinku'' nekih novinara devedesetih godina, pa i kasnije, i Gebels bi pozavidio. Njihovi naslednici i učenici danas izvještavaju na sličan način, samo su sad teme politički protivnici, homoseksualci, navijačke grupe i slično. Rukopis je neznatno promijenjen ali prepoznatljiv.

G.K.

PS: Možda ipak ideja o okruglom stolu u Brčkom nije tako loša, pogotovo ako bi prethodila projekcija filma '' Godine koje su pojeli lavovi''

Komentari

Prikaza

0

 

 

Ha,ha,ha.Okrugli sto u Brckom,jasta radi!
Pa svi ti huskaci koje pominjete i dalje rade kao novinari ili uposlenuci vlade.
Nema nista od toga!

sreda 01 decembar 2010, 12:22

Molimo Vas da se prijavite da biste postavili komentar ili odgovor.